|
|
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
uglavnom osjećaji i psiha...ali i smisao svakog dana ;)
Dnevnik.hr
Video news portal Nove TV
Blog.hr
Blog servis
Forum.hr
Monitor.hr
ime mi je Ane, doduše, ne baš tako,ali ja volim da me tako zovu. sastojci duše: 90% glazba (rock 'n' roll, metal,...) ostalo snovi, mašta, čitanje... volim neobične stvari. i čokoladu. i G'n'R. i Metallicu. starke. Walter Wolf. e da, znam letjeti. :)
pala je noć.
opet nisi sretan. nisi zaslužio.
pao si pred svakom kušnjom.
slomljen, tražiš izlaz.
tijelo nije krivo. um ti je poremećen.
emocije se sudaraju.
kakav je ovo osjećaj?
ljubav? nešto novo.
ali ti nisi zaslužio biti sretan.
povlačiš se u kut.
jutro je.
ovaj. moram se pohvalit.
upala sam na faks. u splitu.
jako sam zadovoljna iako sam imala neke dvojbe, ali čvrsto se nadam da neću požalit. iako ću vjerojatno viđati iste face kao i prije, nadam se da ih neću toliko često viđati. ah. dom. partijanje. ludnica.
bit će dobro. nadam se.
otvorenu ranu skriva,
ona ju drži zamotanu i nikad ne pokazuje,
ona ne može više puno toga podnositi, ali ne može ni odustati,
i to je u redu, ona ne želi svijet
sve stvari koje govori, dok on samo leži,
bez ikoga da čuje njen plač,
ona se upusti u san, o mjestu za skrivanje,
i to je u redu, ona ne želi svijet
ovu ljubav koju osjeća, sve što je ikad znala
ili mislila da je stvarno,
izgleda da je sad odbačeno, kako će živjeti?
u redu je, ona ne želi svijet.
riječi koje nikad izrekao nije,
drže ju kao uspomene na prošla vremena,
ona mu je pokušala pokazati ljubav, dok bi on samo tražio više,
ali to je u redu, ona ne želi svijet
nježno u snu,
slike o životu kojeg želi, polako se pojavljuju,
ona ih je vidjela i prije, ali nikad ovako jasno.
ona se samo nasmije, ona ne želi svijet
novo jutro, ona se probudi opet sama,
ovog puta da bi se suočila sa danom,
ona se kune da će uspjeti, dok ide dalje... i to je u redu
ona ne želi svijet
tišina.
prekrasna je.
ili ipak ne?
ipak ne. ali samoću obožavam.
katkad ni nju.
glazba. ritam. zvuk. ispunjavaju moje srce.
zbog toga mrzim tišinu.
nisam sama.
zvuk gitare me prati.
svakim mojim udisajem.
mir.
to je ono što imam.
nekad ni to.
undefinedOči u tamiundefined
Osluškujem.
Zvuk sata negdje daleko odjekuje.
Vjetar njiše grane.
Kapi kiše kucaju na prozor.
Tama.
Moje misli lete po sobi. Bježe.
Oči plave ih vode. Daleko od mene.
U zaborav.
i tako se bliži kraj mog srednjoškolskog obrazovanja. velika me trta vata u vezi upada na fakultet, VELIKA. :// čvrsto se nadam da će sve bit u redu, i da će mi faks bit po volji. uf. faking drž. matura. faking maturalni rad. za popizdit.
no dobro. bolje da više ne pišem o tome. još veća panika će nastat. :)
e da. pričam danas tako malo sa prijateljicom, o raznim stvarima, školi, izlascima itd. i tako postavila sam joj jedno pitanje, malo filozofsko, i željela sam čuti njen način objašnjenja. (ja nju obožavan) znate ono kad neko uživa o nečemu govoriti, i jednostavno se vidi da je se unio u to. e pa tako sam ja nju danas doživjela. i tako volim slušat dok ona priča, jer jednostavno kao da svemu daje smisao zbog lakoće govora. sve bude tako jednostavno. baš nekako nadahnjuje. pametnica moja :)
uuuh. evo mene.
da da. bila sam u slavoniji! i odlično se zabavila. ljudi gore su predobri, stvarno predobri. odavno ih nisam vidila, i pali su takvi zagrljaji da ni zraku nije bilo mjesta! :) odlično iskustvo. 2 dana ludovanja, alkohol na litre. ciroza jetre. (ma kakva ciroza, odakle mi jetra?!) odlično.
pri odlasku (da ne idem u detalje), tek tada vidjeh jednog slavonca, koji nas nije dočekao pri dolasku, a prošle godine nije bio u ovim južnijim krajevima, pa sam se baš pitala što je s njim. i tako ugledavši njega srce malo poskočilo, jer on je totalno otkačen lik, zaebant teški, i sa njim pričat ne možeš, već samo se smijat! da nastavim,ovo se dogodilo tako iznenada, jer on je mene zagrlio sa leđa, i pitao: kao ćemo mi sad bez vas?" kako samo se iznenadila! zagrlila sam ga i čak napala zašto nije bio kod nas prošle godine! i tako malo u priči sa njim, došlo je vrime za odlazak. od sveg ludovanja, ta dva dana, najdraži mi je bio susret sa njim. zapritila sam mu da ove godine mora doći, i to ni slučajno normalan!:)) čovik je odličan, njega stvarno nije briga šta će ko reći, ne zanimaju ga nikakva barenja, tuđe priče... on je jedinstven primjer uživanja u životu! ima curu, i kad ih vidim tako se raznježim, jer su jednostavno preslatki skupa, i baš se vidi da se vole. čak mi je dao savjet: furaj svoj stil! eh i tako... da je jedan takav..? :D
da počnem. ovako, naslov je samo jedan stih iz prijateljeve pjesme, a on stvarno zna pisati! zadivljena sam njegovim radom. i tako malo u razgovoru sa njim, o svijetu, smislu, raznim problemima... zaključili smo da bi trebalo provesti revoluciju cvjetićima i el. gitarama. uz malu pomoć ljudi dobre volje, onoga gore i majke prirode, bilo bi to moguće izvesti! eh, snovi. divna stvar, zar ne? :)
definitivno zasluženi.
kako za tijelo tako i za dušu. mislim da bi se mnogi mogli sa mnom složiti. osjećaj kada znaš da sutra nisi obvezan dignit se iz kreveta u 6 sati, i kada znaš da je taj dan posvećen samo tebi. pozitivne emocije 103 porcije! (ili ipak ne)
međutim, kopka me ovo pusto učenje za maturu. kad to sve stić?! a još i tjeskoba da ću past i zauvijek ostat zatočena u ovom groznom selcu. jel može malo pomoći od gore...? a da i ne spominjem dileme oko toga koji faks odabrati.
uh. no dobro. e da. pročitah kafkin proces. hm. nekako mi se više svidio preobražaj ali nije loše. to vezanje paradoksa na paradoks, pitanja koja ne traže odgovor, i radnja koja se dogodi na početku potpuno neočekivano, nestvarno, aali se prikazuje kao nešto uobičajeno. u shvaćanju procesa zaključila sam da je zapravo čovjek nemoćan da shvati principe i mehanizme svijeta te se samo bezuvjetno podređuje vlastima. a josef k. pokazuje borbu osuđenu na neuspjeh.
drag mi je ovi kafka. ;)
pa..da i ja započnem malo pisati..."dublje"..
blog nastaje iz čiste želje izražavanja....ali najvećim dijelom iz dosade
ko bi rekao...
premda iman puno posla oko škole, nađe se i trenutak za ovo.
dok ne smislim što dalje, zasad nek ostane ovo kao prvi post
svratite :)
